*
Gdje si ti, moj ruski heroju ?
Gdje si ti, moj ruski heroju ?
Gdje vi izlazite kada ne izlazite ?
Toliko smo podizali zidove da ne budemo povrijedjeni da smo se na kraju zazidali.
Jesmo li otisli ? Nismo ? Ako jesmo, ko ce obrati nase ruze pored puta ? Dugujes mi jos nekoliko otkucaja srca.
Uzasno me bolis. Gledam te, a ti i ne naslucujes to. Tu si, sasvim blizu do mene. Kada bi znati mogao koliko si mi potreban. Jako.
Odlutalo je tvoje lice koje volim. Nisi ni mahnuo, nisi rekao dovidjenja. Pred tom grdosijom od bola, bila sam sasvim sicusna, sama.
Na ulazu u tvoje srce lezi cvijet bijelog lotosa. Bezimena sam kleknula iznad njega. Za koga si ostavio vrata otvorena ?
Ti pricas drugacije od ostalih. Ova noc bi mogla da bude opasna i izmijeni me. Kao da si zurio da me zbunis.
Vratila sam se. Vratila da napravim jos jednom istu gresku. Da te pustim da ukoracis ponovo, u samo nasu tisinu.
Ponekad se tuga lijepi za cipele. Zazmirim i cekam da se primiri val ceznje. Pisala sam sinoc nekom nepoznatom piscu, ali me nije pozvao u goste. Mozda su i nje...